-
1 imenovati
называть (назвать), назначать (назначить) на должность, предлагать (предложить)kako se imenuje to mesto - как называется ьтот город, какой этот город? -
2 imenovati
benoemen -
3 imenovati
1) nennen2) sv./nesv. ernennen -
4 imenovati
-
5 imenovati
• denominate• mark• label -
6 imenovati
• appoint; cate; christen; denominate; designate; label; mark; name; nominate; term -
7 imenovati
appoint, call, name -
8 imenovati
vt 1. dati ime nennen 2. postaviti na položaj ernennen -
9 imenovati opunomoćenika
• appoint -
10 imenovati lordom
• lord -
11 imenovati, postaviti
-
12 ponovo imenovati
• rename -
13 ponovo imenovati
• reappoint; rename -
14 appoint
• imenovati; naimenovati; odlučiti; odrediti; opremiti; opremiti se; opskrbiti; postaviti; propisati; uglaviti; uspostaviti; ustanoviti; ustanovovati -
15 cate
• imenovati; navesti; navesti kao primer; navoditi knjige; označiti; pozvati -
16 christen
• imenovati; izdenuti ime; krstiti; nadenuti ime; nazvati -
17 designate
• imenovati; izabrati; naimenovan; naimenovati; nameniti; naznačiti; obelečavati; obeležavati; odrediti; označiti; signirati; zabeležiti -
18 name
[neim] 1. noun1) (a word by which a person, place or thing is called: My name is Rachel; She knows all the flowers by name.) ime2) (reputation; fame: He has a name for honesty.) ugled2. verb1) (to give a name to: They named the child Thomas.) imenovati2) (to speak of or list by name: He could name all the kings of England.) našteti•- nameless- namely
- nameplate
- namesake
- call someone names
- call names
- in the name of
- make a name for oneself
- name after* * *I [néim]nounime, vzdevek, označba; reputacija, glas, ugled, čast; slavno ime, slaven človek; rod, rodbinato call s.th. by its proper name — dati čemu pravo ime, reči bobu bobto call s.o. names — dajati komu priimke, psovati kogato give a dog a bad name and hang — him vso krivdo zvaliti na človeka, ki je na slabem glasucolloquially give it a name! — povej naravnost, kaj želiš!to have a name for — biti na glasu; dain the name of — v imenu (ljudstva, usmiljenja itd.)of name — ugleden, pomembento send in one's name — napovedati se, priglasiti seto take a name in vain — nespoštljivo o kom govoriti, po nemarnem imenovatito keep one's name on the books — ostati v klubu, šolito take one's name off the books — izstopiti iz kluba, šoleto win a name for o.s. — napraviti si ime, zaslovetiwhat's in a name? — ime kaj malo pomeniII [néim]transitive verbimenovati, nazivati, zvatti (after, from po); omeniti po imenu, poklicati po imenu, našteti; imenovati, določiti ( for za); določiti (datum); British English parliament posvariti, pozvati k redu -
19 call
[ko:l] 1. verb1) (to give a name to: My name is Alexander but I'm called Sandy by my friends) klicati2) (to regard (something) as: I saw you turn that card over - I call that cheating.) imenovati3) (to speak loudly (to someone) to attract attention etc: Call everyone over here; She called louder so as to get his attention.) poklicati4) (to summon; to ask (someone) to come (by letter, telephone etc): They called him for an interview for the job; He called a doctor.) poklicati5) (to make a visit: I shall call at your house this evening; You were out when I called.) oglasiti se6) (to telephone: I'll call you at 6 p.m.) telefonirati7) ((in card games) to bid.) klicati2. noun1) (an exclamation or shout: a call for help.) klic2) (the song of a bird: the call of a blackbird.) ptičje petje3) (a (usually short) visit: The teacher made a call on the boy's parents.) (kratek) obisk4) (the act of calling on the telephone: I've just had a call from the police.) telefonski klic5) ((usually with the) attraction: the call of the sea.) klic6) (a demand: There's less call for coachmen nowadays.) povpraševanje7) (a need or reason: You've no call to say such things!) potreba, razlog•- caller- calling
- call-box
- call for
- call off
- call on
- call up
- give someone a call
- give a call
- on call* * *I [kɔ:l]1.transitive verbklicati, poklicati; zbuditi, imenovati; smatrati; sklicati; American telefonirati; commerce terjati; American familiarly grajati; Bible zadeti, doleteti;2.intransitive verbklicati, vpiti; telefonirati; (on, upon) obiskati, priti; marine (at) pristati; (at) oglasiti se pri, zaviti kamto call attention to s.th. — opozoriti na kajwhat age do you call him? — koliko mislite, da je star?American colloquially let it call a day — naj bo za danes dovoljto call to mind — spomniti, priklicati v spominto call s.o. names — (o)zmerjati kogato call a spade a spade, to call things by their names — reči bobu bobto call to order — posvariti, opomnitito call cousins with s.o. — sklicevati se na sorodstvo s komto call the roll military poklicati zbor, klicati po imenihII [kɔl]nounklic, poziv, sklic; zvočni signal, vabilka za ptiče; (kratek) obisk (on s.o., at a place); prihod ladje v pristanišče; vabilo; poklic; imenovanje; zahteva, prošnja; povod; nalog; telefonski klic; commerce opomin; povpraševanje (po blagu)at call — pripravljen izvršiti nalog, na razpolago; blizu, nedalečto have no call to do s.th. — ne imeti povoda, ne čutiti potrebe nekaj storitito have no call on s.o.'s time — ne imeti pravice koga zadrževatito pay ( —ali make) a call (on) — obiskati, oglasiti sehouse of call — zatočišče; borza dela -
20 nominate
См. также в других словарях:
imenovati — ȉmenovati dv. <prez. nujēm, pril. sad. nujūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga, što, kako) kazati ime, navesti/navoditi po imenu [imenovati krivca] 2. (koga, što čime/za što) postaviti/postavljati na dužnost, čast ili… … Hrvatski jezični portal
imenováti — újem dov. (á ȗ) 1. dati, določiti ime: kako ga boš imenoval; otroka je imenoval Janez / imenoval ga je po očetu / ladjo so imenovali po njem / imenoval ga je lažnivec, lažnivca rekel mu je // redko našteti (z navedbo imena): imenovati črke… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
imé — na s (ẹ̑) 1. beseda, več besed, ki se uporabljajo za razlikovanje, določevanje a) posameznega človeka: določiti, izbrati otroku ime; s tresočo se roko je napisal ime; lepo, smešno ime; predstavil se je s tem imenom; seznam imen / ni hotel… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
tá — tó zaim., ed. m. téga tudi tegà, tému tudi temù, za neživo tá, za živo in v samostalniški rabi téga tudi tegà, tém tudi tèm, tém tudi tèm; ž. té, téj tudi tèj stil. tì, tó, téj tudi tèj stil. tì, tó; s. téga tudi tegà, tému tudi t … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ták — a o zaim. (á) 1. izraža lastnost, značilnost pri govorečem ali pri osebi, stvari v bližini govorečega, na katero se usmerja pozornost koga: poglejte, tak je bil most pred razstrelitvijo; taka barva vam ne pristaja; taka igrača ni primerna,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
takó — prisl. (ọ̑) I. 1. izraža način dejanja pri govorečem ali v bližini govorečega, na katerega se usmerja pozornost koga: poglej, tako se obrni; tako se primi, da ne boš padel; počakajte, da vam pokažem: tako se zaklene / ovij si glavo, tako, poglej … Slovar slovenskega knjižnega jezika
designírati — (koga) dv. 〈prez. desìgnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}odrediti/određivati, imenovati koga za neki visoki položaj 2. {{001f}}općenito, označiti/označavati, predodrediti/predodređivati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kuratèla — kuratèl|a ž ono što je dužnost skrbnika, režim pod kojim živi onaj koji ima skrbnika, skrbništvo ⃞ {{001f}}staviti pod ∼u (koga) dodijeliti ili imenovati skrbnika komu (ob. o starijim dementnim osobama) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kázati — (komu, što) svrš. 〈prez. kȃžēm, pril. pr. āvši, imp. káži, prid. trp. kȃzān〉 1. {{001f}}riječima izraziti; reći, spomenuti, imenovati, priopćiti, zapovjediti, izjaviti, obznaniti [kad ti ja kažem; kako ljudi kažu] 2. {{001f}}pren. izraziti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nominírati — (koga) dv. 〈prez. nomìnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}imenovati, nazvati/nazivati 2. {{001f}}(∅, za što) predložiti/predlagati u uži izbor za neke nagrade, gdje se nominiranje objavljuje i već ono predstavlja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàdjenuti — (nàdjeti) (što) svrš. 〈prez. nàdjenēm, pril. pr. ūvši, imp. nàdjeni, prid. trp. nàdjenūt/nadjèven〉 1. {{001f}}navući na ili u nešto [∼ konac u iglu] 2. {{001f}}ispuniti šupljine u nečem, dodati punjenje; filati [∼ tortu; ∼ kokoš] ⃞ {{001f}}∼ ime… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika